Blogoreja

ponedjeljak, 22.10.2007.

Postoji razlog

zašto ne pišem ljubavne pjesme.

22.10.2007. u 19:34 • 3 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.10.2007.

Trgovac

Kad trgovac obilazi sajam
ne kupuje ništa.

Za svaku se kunu točno sjeća
kako ju je zaradio,
s kolikom ju je mukom oteo.
Dati je, nakon svega, dragovoljno
ne dolazi u obzir.

Kad trgovac broji zaradu
uživa.
Čas je to čiste sreće,
tren neizrečene nade da je privrijedio dovoljno.

Poslije, novac daje ženi, neka troši.
Kako bi se imao razloga vratiti poslu
koji mu je pojeo dušu.

08.10.2007. u 09:31 • 1 KomentaraPrint#

petak, 29.06.2007.

Put do mudrosti

Ono, prijevod se pika pod autorski rad, ne? yes U originalu je ovo napisao Piet Hein (go google!)

Put do mudrosti? - Svima se smiješi
i lako se daje na znanje:
griješi
pa griješi
te nanovo griješi,
ali manje
i manje
i manje.

29.06.2007. u 21:23 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 27.03.2007.

Ovaaj ...

... sorry. Mislim da sam s pet blogova ipak malo pretjerao te ih ne stižem sve obnavljati dovoljnom revnošću, ako uz to želim raditi i ono za što sam tu i tamo plaćen. Birajući koji će pasti žrtvom, kocka je pala na ovoga, uglavnom zato što su mi skoro sve preostale priče duže, a ta forma ne funkcionira baš dobro na ekranu. Zato ću dosadašnjih mjesec i pol pauze pretvoriti u objavu ukidanja bloga ovoga, do daljnjega. Obnovit ću ga kad i ako smislim neki način funkcioniranja koji ću moći obdržavati. Do tada hvala na pažnji i vidimo se na preživjelim blogovima (linkovi su tu, lijevo).

mcn

27.03.2007. u 00:01 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 12.02.2007.

Cigo i gazde

Jedan od najdražih mi tekstova. Zato što je došao niotkuda, samo sam morao uzeti olovku i zapisati ga, kompletnog i perfektnog. Objavljeno je jednom, usitno, u Arkzinu, a datum na kraju je vjerojatno važan.


Ima ljudi što se rode
pa su poput bijesne vode.
Ima opet takvih ljudi -
neizmjerno blage ćudi.

Takav vam je bio Cigo:
ni za što se nije brig’o,
držalo ga nije mjesto,
prašio je vazdan cestom.

Kad želudac kruli - stane;
pa naprosi malo hrane,
čašu vina, žlicu meda;
za počinkom tada gleda.

Pedeset je - više! - ljeta
živio od dobra svijeta.
Kora kruha - kora leba,
Im’o Cigo što mu treba.

Živio bi on i više,
al’ mu kava zamiriše,
pa pohita putem kuće
miris koje ga privuče.

A u kući, gazda Mile -
spopale ga tamne sile!
A u kući, gazda Ante -
mračan kakvog ga ne pamte!

Gledaju se strašne gazde
i malo po vinu bazde.
Izmeđ’ njih se kava hladi -
posrijedi su teški jadi.

Sve to Cigo vidi, shvaća,
al’ je žeđ za kavom jača.
Ona vonja, um mu smuti -
Cigo zbori mjest’ da šuti:

“Napojite siromaha
napitkom od rajskog praha!
Milosrdni bud’te, gazde,
i zahvalan bit ću vazde!”

Pogledaju gazde Cigu
k’o na stranom pismu knjigu,
pa se smotre međusobno
i nasmiju uglas, kobno:

“Sjedi, Cigo, evo svile,”
pruža jastuk gazda Mile.
“Uzmi štogod sa trpeze,”
gazda Ante nudi meze.

A Cigi je k’o da sanja
tu raskoš i blagostanja.
Čudi on se pa se smije,
pije, jede, jede, pije.


Naposlijetku - evo kave!
Dv'je posude pred njeg stave.
“Eto, Cigo, pa se napij -
al’ moraš do zadnje kapi!”

“Što se mora nije teško,”
odgovara Cigo smiješkom.
Pa popije obje spretno
i na kraju mljacne sretno.

“Hvala, gazde ...”, poče Cigo,
on bi se od stola dig’o.
Ali gazde ni da čuju
već ti Cigu propituju:

“Sad na srce stavi ruku
i prekrati našu muku:
Kakva li je tvoja volja?
Koja kava bje ti bolja?”

Gleda Cigo gdje ga motre
pa graške sa čela otre.
“Kako: koja?” Cigo misli,
a strašni ga jadi stisli.

Vidi: gazde glade motke;
zato zbori riječi krotke:
“Shvatih, gazde, što smjerate!
Šegu s Cigom vi tjerate!”

“Igrate se, gazde, sa mnom:
ista kava tu i tamo!
Iz iste se džezve lila,
ista su je usta pila!”

“Nije kava bila ista,”
gazda Ante čudno blista,
“Tu šalica, tamo šolja -
jedna mora biti bolja!”

“Hajde, zbori! Nek’ je jasno!”
i Mile će odveć glasno,
“Reci da se pije bolje,
kad se pije baš iz šolje!”

Već je Cigo zažalio
baš sve što je jeo, pio.
Zažalio gozbu, kavu
te za svoju brine glavu!

Cigo klekne, oprost moli
što on obje kave voli:
“Dobre, umne gazde vi ste,
al’ meni su obje iste!”

Na to gazda Mile skoči,
gazdi Anti planu oči:
“Kako iste? Iste nisu!
Neće tele mačju sisu!”

Stisnuo je Mile šake,
k’o lopate vel’ke, jake.
Primio se Ante štapa,
jadan Cigo skoro skapa!

Doš’o vrag je, uz’o šalu,
pa udari Cigo hvalu.
Sve iz straha od palice
izjasni se za - šalice!

Opali mu Mile zdesna
tri udarca bolna, bijesna.
Vrisne Cigo da ga kolju
pa ushvali brzo šolju!

Nato Ante udre mlatit’
kada Cigo neće shvatit’.
Niti Mile ne prestaje
već od sebe sve baš daje!

Cigo vrišti: “Šal’ca! Šolja!
Koj’ vam drago nek’ je bolja!”
Al’ za sve je sad već kasno
i ishod se vidi jasno.

Ispustio Cigo dušu.
Gazde stale, teško pušu.
Otru zatim znoj sa čela
pa se riješe mrtvog tijela.

Poslije su za stolom sjeli,
kruh lomili, skupa jeli,
uz rakiju i uz strune.
A u grabi - Cigo trune.

Kroz klanac kad juri tijesni
opravdano voda bijesni.
Tako i sred uma uska
podivljala mis’o pljuska.

Al’ dok voda ide moru,
nema mira bijesnom stvoru.
U glavi mu vječno huči
pa on sebe, druge muči.


U Zagrebu, 23. 12. 1995.

12.02.2007. u 06:16 • 6 KomentaraPrint#

petak, 09.02.2007.

Razočaranje (haiku)

U čaši mrkva,
a kroz brušeno staklo
par sam vidio!

Malo je kratko da se ne mučite za kraj tjedna, ali navratite u ponedjeljak po jednu zbilja dugu i prilično dobru rimovanku. A sad još jedan haiku:

KULTURA NARODU

Nedjeljno jutro,
ispred HNK-a starac
u grmlje piša.

09.02.2007. u 06:13 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 08.02.2007.

Pismo Djedu Mrazu

Jednom sam, čekajući nešto drugo, zaglavio na literarnoj radionici za djecu koju je vodio Ratko Bjelčić. Ratko je klincima rekao neka napišu pismo Djedu Mrazu, a meni je bilo tako dosadno ...


Dragi Djede,
otkrio sam u kosi prve sijede
pa sam shvatio da ću biti star.
I zato bih htio jedan dar.

Želio bih, ako mogu,
kad, recimo, Ti slomiš nogu,
ili ti se raditi više ne da,
da ja budem Djed, umjesto Djeda.

08.02.2007. u 06:10 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 07.02.2007.

Isaacu

Ovo što slijedi je zamišljeno kao filk. Sad, što je "filk"? Filk je fanovsko iskrivljenje riječi folk-song u filk-song, da bi se opisale pjesme koje se pjevaju na poznate melodije, ali s promijenjenim tekstom. E, tako sam i ja htio napisati tekst, ali me priječilo što ne znam baš izvorne pjesme i tekstove te sam se na kraju jedva domislio da bih mogao upotrijebiti nešto lako kao "Kad ti grobar preko riti ..." (koja se, mislim, zapravo zove "Alkohol") i napisati filk posvećen (tada) nedavnoj smrti Isaaca Asimova. U idućem mi koraku nije uspjelo uklopiti rimu na kraju treće strofe i tako je to ležalo na hardu sve do danas kad sam zaključio da je, bestraga sve, dovoljno okej da se stavi. Ne znam koliko će reference biti poznate ne-SF fanovima, ali nema veze.


Svakog pravog SF fana
drmnula je toga dana
osmrtnica Isaacova -
- RUŽNA VIJEST!

Poslije Heinleina i Dicka
nestade nam i klasika
otiš'o je u snu mirno -
- U POVIJEST!

"Zadužbine" nikad više
Isaac neće moć' da piše,
nikad više neće pisat' -
- ROBOTE!

Nema više knjiga brdo,
koričenih meko tvrdo,
nema više svako jutro -
- STRANA ŠEST!

07.02.2007. u 06:03 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 06.02.2007.

Limerici

Limerik je krasna forma, smišljena uglavnom za vrijeđanje i podsmijavanje drugima. S vremena na vrijeme sam ih pisao, kad bih popizdio (moja česta motivacija za pisanje), i barem jedan od ovih više ne vrijedi.


There once was a student named Dave
who didn’t know how to behave.
He thought it was smart
to leave what you start
which led him to an early grave.

***

Mlada je djevojka Tamara,
mnogim se stvarima zamara:
položajem zvijezda
i svijanjem gnijezda,
sve riješio par bi šamara.

***

Postoji momak po imenu Marko
što htio bi NETKO postati žarko,
al'ne shvaća moma
da ne može o'ma
biti ni Milan ni Darko.

06.02.2007. u 06:58 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 05.02.2007.

Patnje mladog autora

Elem, u ime iskupljenja, ovoga tjedna svakog dana po jedan tekst ... Ali pjesme. To jest, stihovi. Hoću reći, rime ... Ovo što slijedi nastalo je prije niza godina, inspirirano mojim nerviranjem zbog ponašanja jednog frenda. Nu, kako nas u drugih obično nerviraju karakteristike koje imamo i sami, pjesma se može čitati i kao autobiografska. Objavljena je, svojevremeno, u Parseku, a za ovu priliku promijenjen je naslov da bude manje interna šala, a promijenjen je i jedan stih jer je izvornik nategao rimu preko smisla. Toliko. Čitamo se sutra!


Oblačim se crno,
da bih bio faca.
I najmanje me zrno
u bedaru baca.

Jecam pa uzdišem
da pozornost svrnem,
ponekad i pišem
pamflete, jasno, crne.

Pogled mi je bezbojan,
blijeda epiderma,
nikad nisam oznojan,
a nitko me ne ferma!

Što je s vama, ljudi?
Zar ste baš svi slijepi?
Izmiču vam mudri,
nadareni, lijepi!

Ne sklapajte oči
pred mojom karizmom!
Radi vas ja stvaram,
ne plaćajte pizmom!

Raspeli ste Isusa,
prezirete genije ...
Kakva tek vrst usuda
namijenjena meni je?!

05.02.2007. u 06:49 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< listopad, 2007  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Nekad mi se činilo da je dosta priču objaviti pa da čitav svijet za nju zna. Tako mi se nakupila ladica priča, rima i fragmenata objavljenih jednom k'o nijednom. Dok ih ne uknjižim (a neke sigurno hoću) neka se barem vjetre na blogu.

Novi prilog svakog ponedjeljka.

Hvala na čitanju,

Darko Macan

Linkovi

Moji ini blozi:

Blogov kolac (dnevnik čitanja)
mcn (dnevnik crtanja)
Q STRIP (ponovo živi!)

Moji web-stripovi:

Qolumbo (strip utorqom)
Martina Mjesec
Mister Mačak
Sergej

Do sada objavljeno na Blogoreji:

Cigo i gazde
Dimnjačar
Elementarna matematika
Ekspert (Večernjakov natječaj)
Irina
Isaacu
Jebeš pjesnika koji navrši dvadesetu
Kako je bilo na Hvaru
Kao preporođena
Limerici
Loše društvo
Milodari
Najružniji čovjek u kraljevstvu
Noć
Patnje mladog autora
Pismo Djedu Mrazu
Pojam praznih polica
Priča o Crnom Štefu
Ratna zona: Tunel
Simbolična
Stanka za objed
Stećak
Što je bilo poslije?
Tko krade kuće?
Tri kraja
Tuđinac u kadi
Vidjeti nevidljivoga
Žicanje